Izborne kampanje su definitivno najveći izazov s kojim se jedan PR-ovac može susresti, posebno u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina. Imamo oko 3,8 miliona stanovnika i 147 ministara, a na nedavno održanim izborima učestvovalo je 7.748 kandidata iz skoro 98 političkih subjekata (50 stranaka, 24 koalicije i 24 nezavisna kandidata). Jednostavna računica kaže - skoro svaki 400-ti građanin je kandidat na izborima.

Volim PR, jer mi, ljudi iz branše, gotovo svakodnevno kreiramo nevjerovatne priče koje ostavljaju trag u okolini, ispunjavajući naše srce toplinom, naročito kada radimo društveno odgovorne projekte.

Na početku ovog teksta reći ću vam da sam bila na mnogo konferencija neke su bile odlične, druge prosječne, ali PRoactiveX je jedinstven spoj ogromnog znanja i pozitivne energije, koji me natjerao na proaktivno razmišljanje i ponašanje i sada ću vam kroz nekoliko blogova pokušati prenijeti svoja saznanja i utiske.

Često u razgovoru s mladim ljudima, osjetim da PR profesiju percipiraju kao trendy i fancy. Međutim, svi mi koji se intenzivno bavimo ovim poslom, znamo da je najmanje tih trenutaka kada se fotkamo i smiješimo na eventima, moderiramo press konferencije i slično. Sve to je šlag na torti za koju smo recept smišljali danima, sedmicama, a ponekad i mjesecima (ovisno o kampanji i klijentu).

Dobro, dogodilo se i to- postala sam majka. Ali ništa, baš ništa- sva putovanja, iskustva, kontakti s hiljadama ljudi različitih profila, sve kampanje - ne pripreme te za takvo nešto. Stigla je, i šta sada s njom? Ok, možeš ti to.

Iako sam imao namjeru pisati o Eurobasketu u Sloveniji, par vijesti i par poraza me natjeralo da promijenim mišljenje te napišem par redova o Windows telefonima. Kao i naravno činjenica da ne znam kako bi opravdao pojavljvanje teksta o košarci.

Proljeće je, nekako, uvijek vrijeme za velike odluke i „proljetno čišćenje”! I dok se neki od nas žale na strašni proljetni umor, manjak koncentracije, nizak pritisak, drugi pak pokušavaju ispitati svoju dnevnu rutinu te razmišljaju kako je popraviti, unaprijediti i, eventualno, uštedjeti malo vremena i biti produktivniji.

Uvijek se začudim kada ustanovim da ljudi koji se bave komunikacijama ne uzimaju u obzir jednu činjenicu – ono kako mi sebe poimamo je uglavnom potpuno drugačije od onoga kako nas poimaju drugi.

Rekoše mi- napiši blog o kriznom komuniciranju- i iskreno, danima razmišljam šta da napišem- ne zato što nemam pojma o čemu pišem (i previše puta sam se suočila s krizom) nego zato što pravila koja stalno čitam u praksi baš i ne vrijede.

Većini osoba koje se odluče pisati stručni blog to predstavlja veliki izazov, ali i odgovornost. Mnogo je toga o čemu ja razmišljam prije no što misli pretočim u riječi, a najvažnije od svega je – o čemu pisati, a da se ne konfrontiraš sa uticajnom javnosti?